BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj 03 0 K 021219 24 Kž 2
Sarajevo, 30.05.2024. godine
R J E Š E N J E
Žalba branitelja optuženog N.N., izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 021219 23 K 2 od 23.05.2024. godine, odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 021219 23 K 2 od 23.05.2024. godine, nakon izricanja prvostepene presude kojom je optuženi N.N. oglašen krivim zbog krivičnog djela Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 393. stav 3. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 33. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZ FBiH), u sticaju sa krivičnim djelom Pranje novca iz člana 272. stav 1., a sve u vezi sa članom 54. istog zakona i za ta krivična djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu je u smislu člana 57. stav 1. KZ FBiH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, produžen mu je pritvor, koji po tom rješenju može trajati najduže devet mjeseci računajući od dana izricanja presude, odnosno od 23.05.2024. godine pa do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Optuženom je produžen pritvor u smislu odredbe člana 152. stav 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: ZKP FBiH).
Protiv tog rješenja žalbu je izjavio branitelj optuženog N.N., advokat Omar. M. Radončić iz Tuzle (u daljem tekstu: branitelj), zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda branitelja optuženog, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 321. u vezi sa članom 338. ZKP FBiH, pa je odlučio kao u izreci, iz sljedećih razloga:
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizilazi da je prema optuženom produžen pritvor iz osnova člana 152. stav 1. ZKP FBiH, nakon donošenja presude kojom je oglašen krivim za predmetna krivična djela i za koja mu je izrečena kazna zatvora, jer je prvostepeni sud našao da postoje kako okolnosti vezane za izvršenje tih krivičnih djela, tako i okolnosti vezane za ličnost optuženog, koje ukazuju na neophodnost produženja pritvora radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka.
Nisu osnovani žalbeni navodi branitelja optuženog da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i da je na taj način učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) ZKP FBiH, time što izreka ne sadrži „na osnovu kojih pritvorskih razloga propisanih u članu 146. ZKP FBiH je pritvor određen“. Naime, već je prethodno rečeno da je u konkretnom slučaju pritvor produžen (a ne određen) na osnovu zakonskog osnova propisanog odredbom člana 152. stav 1. ZKP FBiH, nakon izricanja prvostepene presude, a ne iz razloga propisanih odredbom člana 146. ZKP FBiH. Nadalje, odredbom člana 148. stav 2. ZKP FBiH je propisano koje elemente treba sadržavati rješenje o pritvoru, ali se ta odredba odnosi na ukupnu sadržinu rješenja o pritvoru, a ne isključivo na sadržinu izreke rješenja o pritvoru. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, rješenje o pritvoru sadrži: ime i prezime osobe koja se lišava slobode, krivično djelo koje joj se stavlja na teret, zakonski osnov za pritvor, obrazloženje, pouku o pravu na žalbu, službeni pečat i potpis sudije koji određuje pritvor. Slijedom navedenog, iz pobijanog rješenja proizilazi da isto sadrži sve potrebne elemente, jer nije izričito propisano da zakonski osnov za pritvor mora biti naznačen u samoj izreci rješenja, pa nasuprot stavu iz žalbe branitelja, izreka pobijanog rješenja nije nerazumljiva i nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka na koju u žalbi ukazuje branitelj optuženog.
Paušalnim se ocjenjuju žalbeni navodi branitelja, da je sud neosnovano našao da postoje okolnosti zbog kojih smatra da je mjera pritvora nakon izricanja prvostepene presude opravdana, te da je stav odbrane da bi se izricanjem mjera zabrane otkonila opasnost od bjekstva optuženog. Kao što je prethodno istaknuto, optuženom nije produžen pritvor zbog opasnosti od bjekstva u smislu člana 146. stav 1. tačka a) ZKP FBiH, nego zbog postojanja konkretno navedenih okolnosti vezanih za izvršenje krivičnog djela i za ličnost optuženog, a zbog kojih sud nalazi da je optuženom neophodno produžiti pritvor, radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka. Kako se žalbom ne osporavaju razlozi iz pobijanog rješenja, na kojima je sud zasnovao svoj zaključak o opravdanosti produženja pritvora optuženom nakon izricanja prvostepene presude u smislu člana 151. stav 1. ZKP FBiH, onda zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja žalbom nije dovedena u pitanje.
Na kraju, kako je sud cijenio mogućnost da se optuženom umjesto mjere pritvora odrede blaže mjere, te naveo sasvim jasne i određene razloge zbog kojih nalazi da to nije moguće, onda se ne može prihvatiti žalbeni stav branitelja da je odbrana ostala uskraćena za valjane razloge zbog kojih sud smatra da se primjenom alternativnih mjera, umjesto pritvora, ne može osigurati prisustvo optuženog u daljem toku postupka. Kako se žalba ne bavi stvarnim razlozima prvostepenog suda navedenim u tom pravcu (strana 3. pasus zadnji), onda se paušalno osporava pravilnost pobijanog rješenja i u tom dijelu.
Iz navedenih razloga, ovaj sud je na osnovu člana 337. stav 3. ZKP FBiH, donio rješenje kojim je žalbu branitelja optuženog N.N., odbio kao neosnovanu.
Zapisničar Predsjednica vijeća
Jelena Perišić, s.r. mr Božidarka Dugonjić, s.r.